15.07. - 05.10.2016.

Mary Beale: Portret žene

Od 15. srpnja do 5. listopada 2016. u Muzeju Mimara će se održati izložba „Mary Beale: Portret žene“.

Kustosice: Leila Mehulić i Nika Pavlinek
Fotograf: Ivan Posavec
Dizajn: Nika Pavlinek i Kovačnica

***
Ishodište izložbe je portret ljubavnice kralja Charlesa II, vojvotkinje Louise Renée de Penancoet de Kéroualle, koji je naslikala Mary Beale, prva priznata engleska slikarica. Barokno djelo koje se čuva u stalnom postavu Muzeja Mimara izložba povezuje s fotografskim portretima Ivana Posavca. Stari majstor portreta preuzeo je zadatak portretiranja devet žena različitih profesija koje su se u hrvatskoj javnosti istaknule stvaralačkom i duhovnom autonomijom: aktivistkinja za ljudska prava Emina Bužinkić, novinarka Elizabeta Gojan, kustosica Iva Körbler, glumica i ravnateljica kazališta Mala scena Vitomira Lončar, novinarka Barbara Matejčić, aktivistkinja i predsjednica organizacije B.a.B.e Sanja Sarnavka, glumica, Doris Šarić Kukuljica, plesačica i koreografkinja Ana Kreitmeyer, snimateljica i redateljica Eva Kraljević.

Umjetnik koji ostvaruje originalna rješenja u osobnim istraživanjima i domeni reporterske fotografije, pristao je podrediti se kanonu barokne slike. Važan element Posavčeve izvedbe bila je preporuka koju je dao modelima: da sliku Mary Beale pokušaju interpretirati svojim licem i stavom, naglašavajući pritom da je on tek nepristrani promatrač.

Unoseći u proces portretiranja snažan performativni moment, Posavec je ostvario polemiku s diskursom prisvajanja društvenih uloga koje su često u opreci s autentičnim dijelom jastva. Žene koje su se našle pred njegovim objektivom zato što su, među ostalim, iskrenije i dosljednije od mnogih drugih ljudi, ponukane su na svojevrsnu mimikriju, na pokušaj preuzimanja tuđeg identiteta.

***
Mary Beale: Portret žene
U Muzeju Mimara izloženo je djelo engleske slikarice Mary Beale (1633. – 1699.) koje prikazuje lik heroine njezina vremena Louise de Kerouaill (1650. – 1735.), ljubavnice kralja Charlesa II. (1630. – 1685.). Francuskinju koju je vladar Engleske, Škotske i Irske imenovao vojvotkinjom od Portsmoutha portretirali su glasoviti majstori baroknog slikarstva poput Petera Lelyja. Kompozicija i razmjerno skromne dimenzije slike upućuju na zaključak da nije riječ o neposredno izvedenom portretu slavnog modela koji se ne slika slikaju drukčije nego u punoj figuri. Slobodna, pomalo shematska interpretacija lika mogla je biti nadahnuta portretom koji je 1671. naslikao Lely i koji se čuva u zbirci Muzeja J. P. Getty. Bealeova je, međutim, uspjela objediniti bitne odlike plemkinjine fizionomije: tamne kovrče, baby face zbog koje ju je kralj prozvao Fubbs, i bademaste, ali razroke oči.1 One su joj „pribavile“ uvredljiv nadimak Squintabella – razroka ljepotica, koji je skovala njezina jezičava suparnica glumica Nell Gwynn. Iako je humor Nell Gwynn desetljećima privlačio pozornost lucidnog kralja, njegova je naklonost ipak pripala manje dovitljivoj Louise de Kerouaill. Skupocjena biserna ogrlica koju je Bealeova naslikala odražava složenost vojvotkinjina položaja. Sličan joj je ures darovao kralj nastojeći se iskupiti za veneričnu bolest kojom ju je zarazio. Naličje navedenoga materijalnog trijumfa jest tijelo svedeno na objekt trgovanja. Kralj je nerijetko naručivao portrete svojih ljubavnica koje je rado pokazivao muškom društvu. Na taj je način, kako kazuje John Berger, isticao povlasticu posjedovanja privlačnih žena.2 Pustošeći državnu blagajnu, one su, međutim, istodobno dokazivale podjednaku moć nad njim. Najumješnija među njima bila je upravo Louise de Kerouaill. Iako je kralj za nekim ženama žudio jače, ipak je radi nje, rasipne Francuskinje i katolkinje, ponajviše ugrozio svoju reputaciju.

Louise de Kerouaill imala je dvadeset i jednu godinu kada je upoznala četrdesetjednogodišnjeg kralja. Lijepa Bretonka, kako su je zvali na francuskom dvoru, bila je još neudana jer joj njezina osiromašena plemićka obitelj nije mogla osigurati miraz. Pod pokroviteljstvom francuskog vladara Louisa XIV., Charlesova bratića, za Louise je osmišljen drugi plan: učiniti je Charlesovom ljubavnicom. Djevojka je time trebala poslužiti kao Trojanski konj na engleskom dvoru.3.

Engleski kralj, koji je nakon diktature Olivera Cromwela uspio obnoviti monarhiju, bio je osebujna ličnost. Odrastajući obasipan pažnjom, razvio se u pristupačnu, duhovitu osobu izvanrednih socijalnih vještina i posve neopterećenu taštinom i formalizmom. Škotsko-dansko-francusko-talijansko podrijetlo odredilo je njegov donekle neuobičajen izgled: bio je upadljivo visok, izrazito tamne puti i punih usana kakve su u njegovo doba smatrane tjelesnom deformacijom. Promotrivši svoj portret, Charles je s uobičajenom autoironijom rekao slikaru Lelyju: „Čudna biljka, ja sam ružan tip“.4 Životu se predavao bez ostatka: proveo je zemlju kroz nekoliko ratova, istodobno nalazeći vremena za svoje hobije i za ljude koje je volio, među kojima i za potomke brojnih izvanbračnih veza..5 Koje bilo tajno oružje Louise de Kerouaill, žene koja je energičnog erotomana uspijevala vezati za sebe pobjeđujući kohortu drugih žena? Od prvog susreta preuzela je ulogu za koju je naslutila da će kralju odgovarati – ulogu „prave žene“ patrijarhalnog svjetonazora: frivolne, djetinjaste i neodgovorne žene podčinjene muškarcu.6

Nadajući da će se Charles nakon smrti bolesne kraljice oženiti njome, Louise je dugo čuvala svoje djevičanstvo i time pojačavala njegovu žudnju. Suvremenici spominju njezino umijeće stvaranja ozračja šarmantnog doma posluživanjem ukusne hrane u ugodnom ambijentu, što se smatralo „tradicionalnom odlikom francuskih ljubavnica“.7 Premda je bila koristoljubiva i ohola prema podređenima, pred kraljem je uspješno glumila bespomoćno biće koje je prijetilo suicidom kad god se osjetilo ugroženim. U njezino doba ženama nije bilo dopušteno slobodno intelektualno djelovanje, pa je većina njih svoj položaj osiguravala „zaobilaznim putem“: spletkarenjem te poticanjem i savjetovanjem muškaraca.8 U okolini koja svoju egzistencijalnu frustraciju nije projicirala na vladara nego na njegove ljubavnice, odustajanje od jasnog izražavanja za ženu poput Louise de Kerouaill bilo je praktično rješenje. Nedugo nakon Charlesove smrti Louise je pala u nemilost. Umrla je u Francuskoj, opterećena dugovima.9 ....
pročitaj više....

Kontakt

Muzej Mimara
Rooseveltov trg 5, 10000 Zagreb

Tel: 01/4828-100
Fax: 01/4826-079
Email: mimara@mimara.hr

Društvene mreže

Otvoreno za posjetitelje

1. listopada - 30. lipnja:
utorak, srijeda, petak, subota 10 - 17 h
četvrtak 10 - 19 h
nedjelja 10 - 14 h

1. srpnja - 30. rujna:
utorak - petak 10 - 19 h
subota 10 - 17 h
nedjelja 10 - 14 h

ponedjeljkom zatvoreno